Miloš Crnjanski: ,,Seobe”
Roman Seobe Miloša Crnjanskog se sastoji iz dva dela, koji su nastali u različito vreme. Prvi se pojavljuje 1929. godine, a drugi 1962. godine. Mi ćemo se zadržati na prvom delu. Prvobitni plan Miloša Crnjanskog bio je da napiše šest romana o srpskim seobama i to:
- Prva knjiga: o Vuku Isakoviču i Slavonsko - podunavskom puku;
- Druga knjiga: obuhvata vreme selidbe u Rusiju;
- Treća knjiga: doba Prvog srpskog ustanka, sudbina dva Srbina iz Austrije, oficira koji su pošli u Srbiju;
- Četvrta knjiga: o 1848. godini, o prelazu Srba;
- Peta knjiga: o emigraciji kneza Miloša i kneza Mihaila;
- Šesta knjiga: o povratku Isakoviča sa ruskim dobrovoljcima 1876;
Iako naslov romana sugerise na određena zbivanja u samom romanu, roman nam donosi jedno stanje. Ovde seobe ne znače prelazak iz jednog mesta u drugo, već neprekidno ljudsko kretanje, pokrenuto unutrašnjim nemirima i nesigurnošću. Vreme romana je smešteno u periodu od proleća 1744. do leta 1745. godine, a prostor su Srem, močvare kraj Dunava, zatim evropski gradovi i bojišta. Inspiraciju za svoj roman Crnjanski je crpio iz tri razlićita izvora:
-u memoarima Simeona Piščevića:
Crnjanski sе odlučio da napišе ,,Sеobе'' nakon čitanja mеmoara Simеona Piščеvića. Piščеvić, rodom iz Šida, kao trinaеstogodišnji djеčak učеstvovao jе u pohodu na Francusku, postao austrijski oficir, da bi sе zatim prеsеlio u Rusiju i, u vojnom činu naprеdovao do gеnеral –majora.
-u istorijskim seobama Srba (1690. i 1739.):
Plašeći se od odmazde Turaka mnogi Srbi su, pod vođstvom patrijarha Arsenija III Čarnojevića, krenuli 1690. godine u Veliku seobu ka Ugarskoj. Ausrougarska im je garantovala crkvenu autonomiju ali su oni bili izloženi svakodnevnim pritiscima unijaćenja. Takođe, srpski narod je poslužio Ausrougarskoj u njenim zapletima i sukobima sa Evropom.
-iz ličnog iskustva, jer je i sam bio primoran da se kao vojvođanski Srbin bori na strani Austrougarske za vreme Prvog svetskog rata.
Delo Seobe je roman o tri ličnosti: o Vuku Isakoviču, o njegovoj ženi Dafini i o njegovom bratu Aranđelu. Vuk polazi u ratni pohod, daleko ka Rajni ka Francuskoj, i u tome ratu je sve je više udaljen od svoje žene, sve je umorniji i gorči pod pritiskom iskustva i saznanja o besmislu takvih ratovanja i za njega i za njegov narod. Aranđel i Dafina se prividno zbližavaju, u stvari očajnički traže neku sreću, u ljubavnoj strasti ili u osećanju materijalne sigurnosti i nalaze odmah nesreću, neku tajanstvenu, užasnu nesreću.
Roman Seobe je delo o stradanju nacionalnog bića, porodice Isakoviča i ljudskih života. Ovo je roman i o prolaznosti fizičke lepote, mladosti i sreće, o prostorima ljudske sreće za kojima se traga, o bekstvu čoveka iz jave u san i imaginaciju kao kompenzaciju za sva stradanja, lutanja i grubosti.
Po svom polazištu u istoriji, roman Seobe bi mogao biti istorijski roman, ali je on i roman ličnosti, psihološki i poetski roman, ispunjen ispunjen bogatom metaforičkom i simboličkom izražajnošću. Seobe su roman u kome dominiraju pejzaž, čovjek i istorija.
Roman Seobe Miloša Crnjanskog se sastoji iz dva dela, koji su nastali u različito vreme. Prvi se pojavljuje 1929. godine, a drugi 1962. godine. Mi ćemo se zadržati na prvom delu. Prvobitni plan Miloša Crnjanskog bio je da napiše šest romana o srpskim seobama i to:
- Prva knjiga: o Vuku Isakoviču i Slavonsko - podunavskom puku;
- Druga knjiga: obuhvata vreme selidbe u Rusiju;
- Treća knjiga: doba Prvog srpskog ustanka, sudbina dva Srbina iz Austrije, oficira koji su pošli u Srbiju;
- Četvrta knjiga: o 1848. godini, o prelazu Srba;
- Peta knjiga: o emigraciji kneza Miloša i kneza Mihaila;
- Šesta knjiga: o povratku Isakoviča sa ruskim dobrovoljcima 1876;
Iako naslov romana sugerise na određena zbivanja u samom romanu, roman nam donosi jedno stanje. Ovde seobe ne znače prelazak iz jednog mesta u drugo, već neprekidno ljudsko kretanje, pokrenuto unutrašnjim nemirima i nesigurnošću. Vreme romana je smešteno u periodu od proleća 1744. do leta 1745. godine, a prostor su Srem, močvare kraj Dunava, zatim evropski gradovi i bojišta. Inspiraciju za svoj roman Crnjanski je crpio iz tri razlićita izvora:
-u memoarima Simeona Piščevića:
Crnjanski sе odlučio da napišе ,,Sеobе'' nakon čitanja mеmoara Simеona Piščеvića. Piščеvić, rodom iz Šida, kao trinaеstogodišnji djеčak učеstvovao jе u pohodu na Francusku, postao austrijski oficir, da bi sе zatim prеsеlio u Rusiju i, u vojnom činu naprеdovao do gеnеral –majora.
-u istorijskim seobama Srba (1690. i 1739.):
Plašeći se od odmazde Turaka mnogi Srbi su, pod vođstvom patrijarha Arsenija III Čarnojevića, krenuli 1690. godine u Veliku seobu ka Ugarskoj. Ausrougarska im je garantovala crkvenu autonomiju ali su oni bili izloženi svakodnevnim pritiscima unijaćenja. Takođe, srpski narod je poslužio Ausrougarskoj u njenim zapletima i sukobima sa Evropom.
-iz ličnog iskustva, jer je i sam bio primoran da se kao vojvođanski Srbin bori na strani Austrougarske za vreme Prvog svetskog rata.
Delo Seobe je roman o tri ličnosti: o Vuku Isakoviču, o njegovoj ženi Dafini i o njegovom bratu Aranđelu. Vuk polazi u ratni pohod, daleko ka Rajni ka Francuskoj, i u tome ratu je sve je više udaljen od svoje žene, sve je umorniji i gorči pod pritiskom iskustva i saznanja o besmislu takvih ratovanja i za njega i za njegov narod. Aranđel i Dafina se prividno zbližavaju, u stvari očajnički traže neku sreću, u ljubavnoj strasti ili u osećanju materijalne sigurnosti i nalaze odmah nesreću, neku tajanstvenu, užasnu nesreću.
Roman Seobe je delo o stradanju nacionalnog bića, porodice Isakoviča i ljudskih života. Ovo je roman i o prolaznosti fizičke lepote, mladosti i sreće, o prostorima ljudske sreće za kojima se traga, o bekstvu čoveka iz jave u san i imaginaciju kao kompenzaciju za sva stradanja, lutanja i grubosti.
Po svom polazištu u istoriji, roman Seobe bi mogao biti istorijski roman, ali je on i roman ličnosti, psihološki i poetski roman, ispunjen ispunjen bogatom metaforičkom i simboličkom izražajnošću. Seobe su roman u kome dominiraju pejzaž, čovjek i istorija.
Widget is loading comments...
Seobe Milos Crnjanski