Odnosi između likova
Delo Seobe je roman o tri ličnosti: o Vuku Isakoviču, o njegovoj ženi Dafini i o njegovom bratu Aranđelu. Vuk polazi u ratni pohod, daleko ka Rajni, ka Francuskoj, i u tome ratu sve je više udaljen od svoje žene, sve je umorniji i gorči pod pritiskom iskustava i saznanja o besmislu takvih ratovanja i za njega i za njegov narod. Aranđel i Dafina se prividno zbližavaju, u stvari očajnički traže neku sreću, u ljubavnoj strasti ili u osećanju materijalne sigurnosti, i nalaze odmah nesreću, neku tajanstvenu, užasnu nesreću.
Vuk je suprotan Aranđelu. Vuk je ratnik i sanjar; Aranđel trgovac i pragmatist. Vuk dejstvuje na poprištu života, s narodom u ratu; Aranđel dela u pozadini, sav usmeren stvaranju vlastitog bogatstva. U romanu nije ovaj lik paralelan s likom Vuka nego s likom Dafine. Jer oboje, i Aranđel i Dafina, misle i žive zbog i radi vlastite egzistencije, dok Vuk i zbog i radi srpskog puka, srpskog naroda, i više od toga. Tome je, donekle, podređena kompozicija Seoba: poglavlja o Vuku smenjuju poglavlja o Dafini i Aranđelu, o njihovom traženu ljubavi, o umiranju Dafine i Aranđelovom očajanju. Na primer: posle prva dva poglavlja o Vuku i "polku", dolaze dva poglavlja o Aranđelu i Dafini; zatim peto, šesto i sedmo poglavlje o Vuku i ratnom pohodu smenjuju, na kontrasni način, osmo, relativno duže poglavlje o Dafini i Aranđelu. A onda još dolaze dve glave: deveta o Aranđelu posle Dafinine smrti i deseta o povratku Vuka i njegovog puka posle prestanka ratnih operacija. Ma koliko su suprotni oni njemu, Aranđel i Dafina - Vuku, toliko su povezani nekom sudbinom: Vuk je prevaren o on se nekim neznanim silama prirode sveti njima dok oni nastavljaju očajnički da traže neku sreću sve više zakovitlani nesrećom i smrću. I upravo tada, u nesreći, oni se, ponovo neznano, vežu čudnim uznesenjima, ekstazama.
U poglavljima gde Crnjanski pripoveda isključivo o Dafini i Aranđelu pisac se ne obazire toliko na neka istorijska svedočanstva, koliko na izvesna povesna iskustva koja je preobrazio svojom imaginacijom. Tako smo dobili suptilni složeni lik Dafine, njen mali ali mučni svet pun nekih iščekivanja. Autor je posmatra uglavnom iz dva ugla: iz vida i duha Aranđelovog i iz duha i daha vlastitog. Aranđel živi i dela u romanu najviše po tome kako žudi za Dafinom, šta misli o njoj i oseća prema njoj. Aranđelova ljubav prema Dafini je njegov očajnički pokušaj da se domogne neke trajne lepote tela i duha. Ali, i Aranđelova ljubav ka Dafini i Dafinina nova ljubav - samoljubav pošto voli Aranđela samo zato što on nju tako pseći voli, opsednute su strahom od krivice i osećanjem greha. Erotski čin je bludni čin i samo je naznačen, spomenut, i on će ostaviti trajne tragične posledice. Ljubav između Aranđela i Dafine dešava se u kritično vreme njihovog života: prošla je mladost i započinje da preti starost. I ona i on grozničavo traže neki novi sjaj i nove vrednosti umesto ranijih što su ih imali: Aranđel - novac i zadovoljstva koja on pruža; Dafina - telesna i bračna uživanja u povremenim zagrljajima moćnog muškarca Vuka, dok je u pauzama između ratova boravio u domu. Tek u poglavljima o Dafini i Aranđelu otelotvorena je piščeva ideja o trokutu, u stvari o Dafini između dva muškarca, dva brata. Aranđej je blizu nje i dovodi je u iskušenje da mu se preda i uživa u spokojstvu njegove vernosti i novaca.
Delo Seobe je roman o tri ličnosti: o Vuku Isakoviču, o njegovoj ženi Dafini i o njegovom bratu Aranđelu. Vuk polazi u ratni pohod, daleko ka Rajni, ka Francuskoj, i u tome ratu sve je više udaljen od svoje žene, sve je umorniji i gorči pod pritiskom iskustava i saznanja o besmislu takvih ratovanja i za njega i za njegov narod. Aranđel i Dafina se prividno zbližavaju, u stvari očajnički traže neku sreću, u ljubavnoj strasti ili u osećanju materijalne sigurnosti, i nalaze odmah nesreću, neku tajanstvenu, užasnu nesreću.
Vuk je suprotan Aranđelu. Vuk je ratnik i sanjar; Aranđel trgovac i pragmatist. Vuk dejstvuje na poprištu života, s narodom u ratu; Aranđel dela u pozadini, sav usmeren stvaranju vlastitog bogatstva. U romanu nije ovaj lik paralelan s likom Vuka nego s likom Dafine. Jer oboje, i Aranđel i Dafina, misle i žive zbog i radi vlastite egzistencije, dok Vuk i zbog i radi srpskog puka, srpskog naroda, i više od toga. Tome je, donekle, podređena kompozicija Seoba: poglavlja o Vuku smenjuju poglavlja o Dafini i Aranđelu, o njihovom traženu ljubavi, o umiranju Dafine i Aranđelovom očajanju. Na primer: posle prva dva poglavlja o Vuku i "polku", dolaze dva poglavlja o Aranđelu i Dafini; zatim peto, šesto i sedmo poglavlje o Vuku i ratnom pohodu smenjuju, na kontrasni način, osmo, relativno duže poglavlje o Dafini i Aranđelu. A onda još dolaze dve glave: deveta o Aranđelu posle Dafinine smrti i deseta o povratku Vuka i njegovog puka posle prestanka ratnih operacija. Ma koliko su suprotni oni njemu, Aranđel i Dafina - Vuku, toliko su povezani nekom sudbinom: Vuk je prevaren o on se nekim neznanim silama prirode sveti njima dok oni nastavljaju očajnički da traže neku sreću sve više zakovitlani nesrećom i smrću. I upravo tada, u nesreći, oni se, ponovo neznano, vežu čudnim uznesenjima, ekstazama.
U poglavljima gde Crnjanski pripoveda isključivo o Dafini i Aranđelu pisac se ne obazire toliko na neka istorijska svedočanstva, koliko na izvesna povesna iskustva koja je preobrazio svojom imaginacijom. Tako smo dobili suptilni složeni lik Dafine, njen mali ali mučni svet pun nekih iščekivanja. Autor je posmatra uglavnom iz dva ugla: iz vida i duha Aranđelovog i iz duha i daha vlastitog. Aranđel živi i dela u romanu najviše po tome kako žudi za Dafinom, šta misli o njoj i oseća prema njoj. Aranđelova ljubav prema Dafini je njegov očajnički pokušaj da se domogne neke trajne lepote tela i duha. Ali, i Aranđelova ljubav ka Dafini i Dafinina nova ljubav - samoljubav pošto voli Aranđela samo zato što on nju tako pseći voli, opsednute su strahom od krivice i osećanjem greha. Erotski čin je bludni čin i samo je naznačen, spomenut, i on će ostaviti trajne tragične posledice. Ljubav između Aranđela i Dafine dešava se u kritično vreme njihovog života: prošla je mladost i započinje da preti starost. I ona i on grozničavo traže neki novi sjaj i nove vrednosti umesto ranijih što su ih imali: Aranđel - novac i zadovoljstva koja on pruža; Dafina - telesna i bračna uživanja u povremenim zagrljajima moćnog muškarca Vuka, dok je u pauzama između ratova boravio u domu. Tek u poglavljima o Dafini i Aranđelu otelotvorena je piščeva ideja o trokutu, u stvari o Dafini između dva muškarca, dva brata. Aranđej je blizu nje i dovodi je u iskušenje da mu se preda i uživa u spokojstvu njegove vernosti i novaca.
Widget is loading comments...
seobe milos crnjanski odnosi izmedju likova